Josip Rožmarić

Ne mogu a da se malo ne zamislim nad poviješču nas Hrvata. Nedavno se svi svjetski mediji raspisali o vijenčanju na engleskom dvoru i čitav svijet zapao u nekakvu ekstazu za engleskom monarhijom. Monarhijom i poviješču nastalom i ne tako davno koja je svoje temelje udarila na unesrečivanju i pljačkanju drugih naroda, na rodooskvrnuču, kurvanju i spletkarenju. Isto tako vodeča sila svijeta Amerika koja ostatku svijeta diktira i nameče svoju politiku i ekonomiju baš ima predivnu i dugu povijest. Na području današnjeg New Yorka i Wasingtona prije nepunih tristo godina indijanac je lukom i strijelom na makadamu natjerivao zečeve, a sam je amerikanac nastao zbirom raznih naroda. Zapitam se gdje je nestala slava nas Hrvata? Povijest nam je duga preko tisuču i dvijesto godina prepuna kneževa, kraljeva, banova, raznih velikana i poprište slavnih bitaka. Da li smo sami sebe zaboravili? Ili je krivac opet to što smo mala zemlja i malo nas ima pa nismo nikome previše interesantni. Od pamtivjeka smo čvorište raznih bitaka i nad nama su koplja pucala a mačevi hrabrih ratnika se uz krv, znoj i iskre ukrštavali. Pa ipak iako nas je malo več više od tisuču i dvjesto godina ime Hrvat ispisano znojem i krvlju naših predaka i dalje ponosito stoji. Naši su nam kneževi, kraljevi i banovi svojom hrabrošču, požrtvovnošču, karakterom i vjerom u Boga utrli stazu od slavne i bogate prošlosti do duge i sigurne budućnosti. Stoga ako nas drugi i ne priznaju i nismo im interesantni, mi sami ne smijemo zaboraviti našu slavnu povijest i otaca naših put i kosti.

Brzo prođoše godine mandata i evo nam opet izbora. Puno se toga zgodilo u protekle četiri godine mandata, premijera nam zatvorili i optužili za razna nedjela, vlast u državi preuzela nesposobna žena, masu ministara stavili pod istragu. Oporba na to sve zadovoljno trlja ruke i u svakom kiksu vodeče stranke vidi svoju priliku za uzurpiranje vlasti. Vodećoj stranki je vjerovatno odzvonilo nakon svih gadosti koje su izašle o njima na vidjelo, neka hvala Bogu bilo je i vrijeme, ali pravo je pitanje što ako na vlast sjedne kukuriku koalicija, što je vrlo vjerovatno. Ništa osim što malo tko od njih se ne preziva srpskim prezimenom i što će vjerovatno odlazak u crkvu biti ilegalan. Ok možda malo prestrogo od mene, ali nisu li se oni zalagali za ukidanje vjeronauka u školama, i nije li iz njihovih redova proizašao predsjednik koji ne vjeruje u Boga. Nekako mi se čini da če promijena vlasti u Hrvatskoj biti samo smiješno pretakanje gluposti iz šupljeg u prazno. Žalosno je to što ostale manje političke stranke u Hrvatskoj koje bi možda i zaista nešto napravile da nam bude bolje ne mogu doći do izražaja pred biračima usljed stalnog prepucavanja vodećih i kukuriku koalicije, ali isto tako i usljed nedostatka financijskih sredstava za medijsku kampanju. Ali ipak osobno se nadam da je masa Hrvata konačno progledala pa če bojkotirati i trenutno vodeće i kukuriku koaliciju i svoje glasove dati nekome od ostalih stranaka. Osobno glasam za naše liberale i Hrvatsko prolječe.

Do kad više tako? Rečenica je koja je izgovorena iz usta našeg seljaka otprilike koliko i molitva "Oče naš". Hrvatski seljak je izgleda jedini koji se uvjerio da narodna mudrost "ko radi ne boji se gladi" ne vrijedi za njega.
Od nedavno kako je na našoj televiziji počelo prikazivanje zanimljivog serijala Hrvatski kraljevi nešto me gledajući prvu epizodu uvelike zaintrigiralo. Povjesničari su se malo bazirali na život Hrvatskog kmeta krajem devetoga i početkom desetoga stolječa, dakle prije više od tisuču godina. Ono što me kosnulo to je da realno gledajući teška pozicija Hrvatskog kmeta u ono vrijeme i današnjeg seljaka radnika nije se puno promijenila a prošlo je više od tisuču godina. U ono vrijeme društvo se dijelilo na tri klase, na one koji mole, na one koji vode vlast i ratuju i na one koji mukotrpno rade. Treča klasa ljudi dakle naši preci kmetovi nisu primali nikakvu pomoč od tadašnje vlasti, vlast je redovito uzimala od njih koliko je htijela pogotovo uključujući i one koji mole. Zemlja je usljed klimatskih promijena u ono vrijeme teško rađala, kmetovi su mnogo radili slabo jeli uglavnom žitarice jer je meso bilo luksuz kojim su se služila samo prva dva soja društva. Još redovito kako bi naišla koja vojna sila od Bizanta, Grka do Bugara palili su jadnom kmetu i ono malo što je imao.
Kad je trebalo ljudi za vojne pohode kmetovi su se uzimali milom ili silom i za te potrebe. Tada je kmet slovio za slobodnog čovijeka, ali nije bio ništa drugo nego rob za potrebe društva i viših staleža, a tako je i danas.
Svjedoci smo katastrofalnog ekonomskog stanja današnjeg seljaka. Seljaci proizvode mukotrpno tisuče tona žita,mlijeka, mesa i svega potrebitog a jedan "čovijek" iz imperija Agrokor diktira cijene svega i seljaku i državi. Još izjavljuje novinaru dok se vozi svojim privatnim helikopterom iznad slavonskih poljana da ga najviše živciraju male privatne parcelice seljaka koji mu nisu htjeli prodati zemlju (kojom prehranjuju svoju obitelj).
Država današnjem seljaku ne isplačuje poticaje na vrijeme ili nikako, banke ga kamatare a nedao Bog opet rata opet če Hrvatski seljak uzeti pušku u ruke i braniti djedovinu kao i u prošlom ratu i onome prije itd.
I kako govore riječi jedne pjesme : Tu neče nikad biti pravde za one koji žele samo da žive i rade. Ali hrvatski seljak ima ono najbitnije od svega, Čisto srce i vjeru u Boga, koji ga nikada nije i neče napustiti.
Na kraju krajeva nije li Papa Ivan Pavao 2 u centru Đakova skinuo svoju papinsku kapicu i na glavu stavio šešir slavonskog seljaka. I zapamtite vi više klase društva, ljenost i neumjerenost u jelu i piću su jedno od sedam smrtnih grijeha.